29
srijeda
veljača
2012
Marin Držić : Novela od Stanca
BILJEŠKE O PISCU:
Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.
KNJIŽEVNOTEORIJSKI KONTEKST:
kniževni rod: drama
književna vrsta: komedija
žanr: pastoralna komedija
KNJIŽEVNOPOVIJESNI KONTEKST:
hrvatska renesansa
IDEJA DJELA:
Prikazati lakovjenost i ljudsku čežnju za mladošću.
MJESTO RADNJE:
Dubrovnik,kod crkve sv.Spasa
VRIJEME RADNJE:
Nekoliko sati jedne noći(karnevalska noć)
TEMA:
Starost i mladost,šala o Stancu kojom su ga prijatelji nasamarili.
KOMPOZICIJA:
1 čin,7. prozor
Dramska ranja počinje naglo bez uvoda.
Česti su dinamični dijalozi.
LIKOVI:
Stanac,Vlaho,Miho,Dživo Pešica
FABULA:
Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro
svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako
varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je
opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu
roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je
rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije
našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi
mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je
pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio
ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da
je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao
Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je
došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao
da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se
pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac
vijeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao
Stancu oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. Jedna je vila
pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica
uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru
počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.
ZNAČAJKE:
Pisano u stihu, 316 dvostrukorimovanih dvanaesteraca.
Pisano je starinskim dubrovačkim natječjem.
TUMAČENJE NASLOVA :
Novela - šala
komentiraj (0) * ispiši * #
Petar Zoranić :Planine (ulomak: Perivoj od slave i u njem vile:Latinika,Grkinja,Kladejka i Hrvatica)
BILJEŠKE O PISCU:
Petar Zoranić rođen je 1508. u Zadru. Dolazi iz obitelji Tetačić koja potječe iz Nina a tamo se doselila iz Like. O njegovom životu zna se vrlo mlao. Bio je pravnik,notar i sudski ispitivač javnih spisa. Roman "Planine" tiskan je prvi put 1569. Taj roman nastao je 1536. godine a to je godinu dana prije propasti Klisa u vrijeme kad su Turci duboko zašli u naše krajeve poslije bitke na Mohaču i prve opsjede Beča. Roman je pisan u obliku pastirskog romana u prozi i stihovima te nastoji kod svojih sunarodnjaka pobuditi ljubav prema rodnom kraju,prema hrvatskoj domovini i hrvatskom narodu. Djelo je posvećeno Ninskom kanoniku Mati de Mateisu te u posveti kaže ("Hrvatom i vašom milosti, ki znam, da dobar baščinac i Hrvat poštovan jest!").Djelo je napisano sa svrhom da podigne duh u borbi protiv vukova(Turaka) te opisuje realističke nesreče koje su snašle naš narod turskom provalom. U ovom djelu tješi svoje sunarodnjake i govori o budućoj propasti Turaka. Stvara prvu pripovjednu prozu i opisuje naše kopno. Ovim djelom otišao je korak dalje od Marulića te govori kako Marulić pjeva nešto i na hrvatskom,ali glavnu svoju književnu djelatnost razvija na latinskom jeziku,dok Zoranić kori svoje sunarodnjake što pišu na drugom jeziku,a ne na hrvatskom. Djelo je potkano velikom ljubavlju prema hrvatskom narodu.Nepoznata je godina nejgove smrti ali ime mu se zadnji put spominje 1543.
KNJIŽEVNOTEORIJSKI KONTEKST:
književni rod: epika
književna vrsta: roman
žanr: pastirsko alegorijski roman
KNJIŽEVNOPOVIJESNI KONTEKST:
hrvatska renesansa
IDEJA DJELA
:
Pjesnik želi opjevati i proslaviti svoju domovinu.
MJESTO RADNJE:
hrvatske planine
VRIJEME RADNJE:
1536.
TEMA:
Ljubav prema domovini.
KOMPOZICIJA:
24 poglavlja + uvodna posveta ninskom kanoniku Mateju Matijeviću
LIKOVI:
Zoranić(autor), vile
FABULA:
PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE: LATINKA, GRKINJA, KALDEJKA I HRVATICA
''Perivoj od Slave'' je Zoranićeva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromaštvo hrvatskog književnost stvaralaštva.
Usnuvši petog dana, Zoran hoda po širokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobično lijep perivoj, koji je zemaljski raj. No ispriječila mu se oveća rijeka i budući da ju nije mogao preskočiti, skoro padne u očaj, ali se odjednom stvori vila Milost i prenese ga na drugu stranu.
U perivoju je bilo raznovrsnog drveća i bilja, a i mnogo ptica.
Tako hodajući došao je do sredine perivoja i ugledao drvo jabuke, a plodovi su rumene i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju književna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijaše fontana, napravljena od žutog i zelenog dragog kamenja, koju je držalo 7 djevojaka od čistog zlata. Iz te se fontane izlijevala voda koja je, granajći se, zalijevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeća (arimetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku). Ispod drveta ugleda vile kako drže jabuke u krilu.
Prvo je ugledao Latinku (klasična rimska, latinska kultura), zatim stariju Grkinju (grčka kultura), pa još stariju Kaldejku (babilonska kultura), a na kraju i najmlađu vilu, Hrvaticu, koja je imala najmanje jabuka. Zoran u njenom krilu ugleda jabuku na kojoj je pisalo PETAR ZORANIĆ i ''LJUBVENI LOV'' i ''VILENICA'' - njegova dotadašnja djela, a uz to je počela pisati i PLANINE. On bijaše sav sretan što je ugledao svoje ime na jabuci.
Zatim ga vila ugleda i upita ga zašto je odabrao tako nezrelu jabuku. On sramežljivo odgovori da on ne piše zbog slave nego zbog slomljena srca te ju zamoli da mu protumači sve te stvari oko njih. Ona mu odgovori da sve te jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski jezik ima malo pisaca. Kad joj on htjede na to nešto reći, začuje se zvuk trublje i dođe Slava.
Zoran se budi.
ZNAČAJKE:
Tematsko određenje:
a)pastoralno- idilično,prijetvori (metamorfoze-očituje se u djelu od kuda bura ishodi i zač se zove)
b)nacionalno- motivi preuzeti iz Marulićeve molitve ("MOLITVE SUPROTIVE TURKOM)
ljiljan - nalazi se na grbu Radićeve plemićke zastave
komentiraj (0) * ispiši * #
